Infekcija kostiju (Osteomijelitis): Simptomi i Liječenje

Što je infekcija kostiju (osteomijelitis)?

Osteomijelitis je upalni proces kod kojeg dolazi do oštećenja kosti. Najčešće je uzrokovan bakterijskim mikroorganizmima.

Kod djece se osteomijelitis najčešće javlja u dugim kostima ruku i nogu, dok se kod odraslih tipično javlja u kostima kralježnice, kuka i stopala. 

Osteomijelitis ili infekcija kosti može nastati naglo (akutni osteomijelitis) ili se može razvijati kroz dulji vremenski period (subakutni i kronični osteomijelitis).

Ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, osteomijelitis može ostaviti trajne posljedice na zdravlje i kvalitetu života.  

Što uzrokuje osteomijelitis?

Osteomijelitis uzrokuju bakterijski, a ponekad i gljivični mikroorganizmi. Način na koji osteomijelitis može nastati su brojni: 

• Ako se mikroorganizmi, a najčešće su to bakterije roda Staphylococcus, nađu u krvotoku, što zovemo bakterijemija ili u težim slučajevima sepsa, oni se mogu lako proširiti i na kost. U tom slučaju infekcija je počela na jednom području tijela i proširila se putem krvi u kosti.
• Kost se može inficirati ako do nje izravno prodru mikroorganizmi iz okoliša, što se viđa kod fraktura, opsežnih ozljeda, dubokih rezova ili rana u blizini kosti. 
• Bakterija može ući u kost na mjestu kirurškog zahvata, kao što je npr. zamjena kuka ili operativno liječenje frakture. 

Najčešći uzročnik infekcije kosti je bakterija Staphylococcus aureus. To je bakterija koja se često nalazi kao bezopasni stanovnik na našoj koži te u najvećem broju slučajeva ne uzrokuje zdravstvene probleme. Međutim, ako je imunološka barijera osobe narušena na bilo koji način (pad imuniteta, mehanička ozljeda), bakterija lako može prevladati snage imunološkog sustava i uzrokovati infekciju. 

Simptomi osteomijelitisa

Prvi simptom osteomijelitisa je najčešće bolnost na mjestu infekcije kosti. Drugi popratni simptomi mogu biti: 

• Povišena temperatura s ili bez tresavice.
• Oteklina tkiva
• Upala zgloba (npr. oticanje koljena).
• Bolnost na dodir ili pritisak. 
• Smanjena pokretljivost i/ili nemogućnost korištenja zahvaćenog dijela tijela. 
• Osjećaj slabosti.
• Curenje tekućine iz upaljenog tkiva, ako postoji otvorena rana.

Osim povišene temperature i slabosti te jasnog otoka i crvenila na tijelu, osteomijelitis kod djece se može javiti uz sljedeće važne simptome:

• Iritabilnost.
• Odbijanje hrane.
• Slabije korištenje jedne ručice ili nožice uz asimetriju u pokretima koja prije nije postojala (kod dojenčadi).
• Šepanje ili potpuno odbijanje stajanja i/ili hodanja, kod veće djece.

Dijagnosticiranje osteomijelitisa

Postoji nekoliko metoda kojima se dijagnosticira upala kosti:

• Za početak je najvažnija je anamneza kojom će liječnik utvrditi mogućnost nastanka osteomijelitisa te fizikalni pregled kojim će liječnik utvrditi postojanje otekline, boli, promjenu boje i temperature, bolnost pri dodiru ii pritisku, odnosno pri pokretanju zahvaćenog dijela tijela. 
• Biokemijskim laboratorijskim pretragama dokazuje se postojanje i jačina upale te se prema potrebi prate brojni drugi parametri koji upućuju na stanje glavnih organskih sustava.
• Mikrobiološkim pretragama se dokazuje uzročnik upale (npr. brisevi s kože, rane, sluznice, urinokultura, mikrobiološka pretraga krvi i stolice).
• Slikovne dijagnostičke pretrage koriste se za utvrđivanje točne lokacije i opsega upaljenog tkiva te za praćenje tijekom i nakon liječenja (npr. RTG kosti, MRI, CT, scintigrafija).
• Biopsija kosti koja je potrebna u pojedinim kompliciranim slučajevima.

Kako se liječi osteomijelitis?

Ovisno o uzročniku i težini bolesti te dobi i stanju organizma oboljele osobe, pristup liječenju se razlikuje i individualiziran je. Sljedeće terapijske opcije stoje na raspolaganju:

• Antibiotska terapija; Ponekad je za liječenje osteomijelitisa dovoljno primijeniti samo prikladnu antibiotsku terapiju. Antibiotik se kod upale kostiju primjenjuje kroz dulji vremeni period nego kod drugih vrsta upale (6 tjedana) i uglavnom se primjenjuje izravno u venu (intravenozna primjena lijeka).
• Kirurška terapija; Kod ostalih slučajeva bit će, uz antibiotsku terapiju, potreban i kirurški zahvat. Kirurški zahvat se koristi kako bi se gnoj iz područja upale izdrenirao prema van, kako bi se odstranio zahvaćeni dio kosti i/ili tkiva te kako bi se nadomjestio dio izgubljene kosti i/ili tikva. U rijetkim slučajevima, jedino se amputacijom uda može zaustaviti širenje infekcije.
• Terapija hiperbaričnim kisikom pokazala se korisnom u liječenju pojedinih slučajeva osteomijelitisa.

Tko ima veći rizik oboljenja od osteomijelitisa?

Postoje stanja i okolnosti koje povećavaju rizik obolijevanja od osteomijelitisa, a to su stanja povezana sa slabijim imunološkim sustavom: 

• Dojenačka dob i dob malog djeteta, zbog nerazvijenog imunološkog sustava koji teže ograničava infekciju. 
• Starija dob, jer starije osobe imaju prirodno slabiji imunološki sustav.
• Okolnosti koje narušavaju imunološki sustav, kao što su: hemodijaliza, primjena kemoterapije, dugotrajna primjena visokih doza kortikosteroida, hemodijaliza, HIV infekcija, neuhranjenost i sl.

Osim toga, još neka stanja povećavaju rizik od nastanka osteomijelitisa: 

• Komplikacije dijabetesa koje zahvaćaju krvne žile i smanjuju protok krvi prema kostima.
• Bolest perifernih arterija koja smanjuje protok krvi prema kostima.
• Pušenje koje kompromitira metabolizam kosti. 
• Intravenska primjena droga.
• Trauma tkiva koje je u blizini kosti. 
• Kirurški zahvati na kostima.
• Umjetni zglob ili neki drugi umetak čija se prisutnost u tijelu može zakomplicirati upalom.
• Medicinske procedure koje mogu slučajno zahvatiti kost (lumbalna punkcija, suprapubična punkcija i sl.).
• Neadekvatno liječena infekcija zuba, srednjeg uha ili sinusa, radi čega može nastati osteomijelitis čeljusti i drugih kostiju lubanje. 

Novija istraživanja genoma upućuju na to da postoje i pojedine varijante dijelova gena koje mogu predisponirati razvoj osteomijelitisa, a konkretan značaj i korist od identifikacije ih varijanti tek se mora utvrditi naknadnim ispitivanjima na velikom broju osoba.

Može li se prevenirati osteomijelitis?

Osteomijelitis se do neke mjere može prevenirati i to na sljedeće načine: 

• Da se vodi briga o zaštiti i njezi udova kod dijabetesa i bolesti perifernih arterija.
• Da se vodi briga o zaštiti i njezi mjesta amputacije. 
• Da se prestane pušiti. 
• Da se kod svih ozljeda i otvorenih rana, ako je to moguće, izvrši detaljno pranje i čišćenje ozljede sapunom uz dodatno ispiranje od 5 minuta pod mlazom čiste vode, nakon čega se vrši dezinfekcija i stavlja sterilna gaza.
• Da se pravovremeno prepozna i liječi infekcija u području glave, npr infekcija zuba, kako ne bi nastao osteomijelitis čeljusti.
• Prevencija osteomijelitisa tijekom kirurškog zahvata i boravka u bolnici obuhvaća brigu i obavezu da se poštuju zadani higijenski standardi u svim aspektima zbrinjavanja bolesnika. 

Kakvi su dugoročni izgledi?

Akutna infekcija kosti, akutni osteomijelitis, generalno ima povoljnu prognozu. 

Pravovremeno otkrivanje osteomijelitisa u bolesnika koji su mlađi i zdraviji dovest će u najvećoj mjeri do izlječenja uz pomoć antibiotske i kirurške terapije. 

Nažalost, kod jednog dijela bolesnika liječenje neće biti tako uspješno i oni će razviti kronični osteomijelitis, koji je terapijski vrlo izazovno stanje. Potrebno ga je dugotrajno liječiti, a pri tome bolesnik ima narušenu kvalitetu života. U nekim slučajevima potrebno je za izliječenje izvršiti amputaciju uda. 

Osteomijelitis je upalno stanje kosti sa posljedičnim razaranjem koštanog tkiva. 

Svaka otvorena trauma i rana blizu kosti te kirurški zahvati na kostima povećavaju rizik za nastanak akutnog osteomijelitisa. Isto tako, narušeni imunološki sustav kao i bolesti krvnih žila koje opskrbljuju kosti doprinose riziku za nastanak ove infekcije. Pravovremeno liječenje u velikom broju slučajeva dovodi do potpunog izliječenja, ali kod dijela bolesnika razvit će se kronični osteomijelitis koji ostavlja trajne posljedice na kvalitetu života, a može dovesti i do gubitka uda.